Trajni post

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi na nivou godine često postio, kao što bi također često mrsio. Spoj između toga je najbolji, i to je sunnet. Stoga se od njega i prenose predaje slične predaji Aiše, Allah njome zadovoljan bio: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi toliko postio da bi govorili on se nikako ne mrsi, a toliko bi se mrsio da bi govorili nikako ne posti. Nisam vidjela Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je upotpunio post bilo kog mjeseca osim ramazana, no također nisam vidjela da više posti u nekom mjesecu kao što je to činio tokom Š’abana.[i] Nalazimo da je i ibn ‘Abbas rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi onda kada pi postio to činio na taj način da bi se govorilo: ‘Ne, tako mi Allaha, ovaj nikako ne mrsi!‘. Isto tako bi se toliki period mrsio da bi se govorilo: ‘Ne, Allahi mi, ovaj nikako ne posti.”[ii] Također se i od Enesa prenosi da kada je bio upitan o postu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, odgovarao bi: “Ne bi poželio da ga u nekom mjesecu vidim da posti a da ga baš tako i ugledam, niti bi poželio da ga vidim da mrsi, a da ga upravo takvog i vidim! Niti bi volio da ga tokom noći ugledam klanjajući ili spavajući a da ga upravo onako kako sam želio i ugledam.[iii]

–          Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi korio one koji bi stalno uzaredom i svo vrijeme postili uopšte se ne mrseći, a također bi o sebi govorio da on to ne čini. Stoga nalazimo od Abdullaha ibn ‘Amra da ga je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “‘Zar ti svaki dan postiš a uveče svu noć klanjaš?’ ‘Da.’ – odgovori mu. A poslanik mu na to reče: ‘Ali ja postim i mrsim se, klanjam ali i spavam i bivam sa ženama, pa onaj koji ne haje za moj sunnet takav nije od mene.‘”[iv] Također onda kada je čuo kako neki ljudi od njegovih drugova ne jedu meso, ne žene se, niti spavaju u postelji, kao i da samo poste nikako se ne mrseći[v] ustao je i obratio se ljudima sledećim riječima: “Šta je to sa nekima, koji to i to govore?! Jer ja doista klanjam i spavam, postim i mrsim, ženim se, a svako koji neće mog sunneta, takav nije od mene.[vi] Sve spomenuto je u saglasnosti i harmoniji sa općim pravilom našeg pravednog šerijata, a to se ogleda u stalnoj ustrajnosti na dobru, a ne na iznimnoj kulminaciji dobra nakon koje po pravilu dolazi stagnacija. Najbolja vjera je ona stalna i umjerena, a nikako trenutni polet, vinuće i zagrijanost u vjeri nakon kojeg neminovno dolazi stagnacija i pad, a koje je u većini slučajeva propraćeno kojekakvim kontraproduktivnim propratnim štetnim elementima i nus pojavama. A historija je najbolji pokazatelj ovog zlatnog pravila, jer nisu propali oni koji su vjerom propali osim hrvajući se s njom, a onaj koji se hrva sa jačim je unaprijed osuđeni gubitnik, no gubitnik u vjeri je poražen kako na dunjaluku tako i na ahiretu, Allah molimo za selamet! Ovo podupiru brojni hadisi našeg miljenika od kojih je i hadis štićenice potomaka Abdu-l-Muttaliba od koje se pročulo kako ona vazda svaku noć klanja, a danju posti, na šta je Vjerovjensik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ali ja spavam i klanjam, postim i mrsim se, pa onaj koji se za mene povede takav je od mene, a svako koji ne mari za moj sunnet, takav nije od mene. Svako djelo ima svoj polet i stagnaciju, pa onaj čija stagnacija vodi u činjenju novotarija takav je zabludio, a onaj čija stagnacija vodi u sunnetu, takav je upućen.[vii] Kao i poslanikove riječi: “I niko se neće pohrvati sa vjerom a da ga ona ne porazi.[viii] Takve je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao negativnim epitetima od kojih je najspecifičniji propast.[ix] Također i Alijine riječi: “Razonodite ova srca, jer se ona doista zasite kao što se i tijelo zasiti.”[x] A također se prenosi i od Š’abija da je on jednom kada je došao na neku svadbu, ugledao ljude u potpunoj tišini, pa im je na to dobacio riječima: “Šta je to sa vama, kao da ste na dženazi? Gdje je pjevanje? Gdje je def?”[xi]

Mudrosti zabranjivanja stalnog, neprekidnog posta

Kada je riječ o stalnom postu, nailazimo na zabranu takvog čina, i to je ujedno ispravniji stav učenjaka.[xii] Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na više načina ukazao na mudrost zabrane trajnog posta.

Jednu od tih mudrosti nalazimo u njegovim riječima kada je riječ o Davudu, alejhisselam: “On bi jedan dan postio, a drugi bi se mrsio, i ne bi se dao u bjeg prilikom susreta sa neprijateljem.”[xiii] Ovim je poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao da Davuda post ne oslabljuje kada je riječ o susretu neprijatelja i borbe protiv njih na Allahovom putu. Upravo je stoga i prenešeno da je poslanik na dan oslobađanja Mekke, koje je bilo u Ramazanu poručio svojim drugovima: “Ovo je dan borbe, pa se iftarite![xiv] I Omer, Allah njime zadovoljan bio, onda kada bi izaslao kakvu jedinicu, govorio bi im: “Nemojte postiti! Jer je jačanje za borbu bolje od posta.”[xv]

Drugu mudrost izvlačimo iz poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Tvoje tijelo kod tebe ima svoje pravo, pa svakom podaj njegovo pravo!”[xvi] Ovim ukazuje da je čovjekova duša i tijelo Allahovo davanje povjereno sinu Ademovu na čuvanje, te da je on zadužen da njemu i njoj poda njihovo pravo. A svakako da je od prava tijela i duše da čovjek plemenito postupa sa njima sve dok ga isto ne povede do konačnog odredišta. Prenešeno je od Hasana da je rekao: “Duše vaše su jahalice vaše ka Gospodaru vašem, pa dobro popravite jahalice vaše pa će vas one odvesti Gospodaru vašem![xvii] Slično se također prenosi i od tabiina Šumjeta ibn ‘Adžlana.[xviii] Onaj koji svojoj duši poda njen udio od dozvoljenih mubah stvari ne bi li se na taj način ojačala u činjenju dobrih dijela, biće nagrađen zbog toga, kao što je Mu’az ibn Džebel odgovorio Ebu Musau Eš’ariju na pitanje kako to on uči Kur’an: “Učim Kur’an i spavam, potom klanjam, zatim se ojačam spavanjem kako bi mogao klanjati. Iščekujem da ću biti nagrađen za moje spavanje baš onako kao što očekujem da ću biti nagrađen za klanjanje.[xix] Za razliku od onoga koji uskrati pravo duše i tijela do iznemoglosti, slabosti i nanošenju štete, time takav biva nasilnik i zulumćar prema svojoj duši i tijelu. Na ovo je i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao onda kada je Abdullahu ibn ‘Amru ibnu-l-‘Asu rekao, po pitanju trajnog posta: “Ukoliko tako postupaš, time će se duša iscrpiti, a oči u šupljinu uvući.[xx] Kao i slučaj pustenjaka koji je prigrlio islam, a potom poslaniku došao sledeće godine, no toliko se promjenio da ga Poslanik uopće nije mogao prepoznati, pa kada ga je prepoznao, upitao ga je o njegovom halu, na šta je pustenjak odgovorio: ‘Nakon tebe nisam hrane tokom dana više okusio.’ Na šta mu je Vjerovjensik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “A ko ti je to naredio da sebe kažnjavaš?!”[xxi]

Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držo do sredine kada je riječ o davanju duši i tijelu njihovo pravo, i u tome je krajnje pravedan bio. Postio je i mrsio se, klanjao bi i spavao, ženio bi se i jeo bi od onoga što bi našao dozvoljenog i dobrog, poput halve, meda, piletine, dok bi ponekad toliko gladovao da bi vezivao na svoj mubarek stomak kamen usljed žestine gladi koju bi osjećao.

Prenosi se, u slabom predanju, da je rekao: “Moj Gospodar mi je ponudio da mi čitavu mekansku dolinu Batha učini zlatom, no ja sam rekao: ‘Gospodaru! Dozvoli mi da dan gladujem a da se dan zasićujem, pa onda kada budem gladovao Tebi ću se ponizno moliti i spominjati, a kada se zasitim, Tebe ću slaviti i Tebi zahvaljivati!”[xxii]

Treća mudrost se ogleda u naznaci Poslanika Abdullahu ibn ‘Amru onda kada mu je rekao: “Nadati se je da ćeš poduže živjeti!” Tj. Onaj koji sam sebe optereti jednim ovakvim teretom trajnog posta ili nekog drugog ibadeta, to možda činiti i podnijeti usljed jačine i elana koje osjeća u toku svoje mladosti dok u njoj uživa, no onda kada prođe taj period i kada dotični dočeka sjedost i starost, tada zasigurno neće biti u stanju da ustraje u takvim ibadetima, no ako se ipak nekako strpi i ustraje na njima to mu može biti uzrokom propadanja njegovog tijela, a ako prekine sa tim ibadetima, time propušta najvrijednije djelo kod Uzvišenog Allaha, naime radi se o ustrajnosti na bilo kom dobrom djelu. Na ovo je upozorio i sam vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Od djela radite ono što možete podnijeti, jer tako mi Allaha, Allah vas nikada neće ostaviti sve dok vi iz mrskosti ili zbog težine ostavite nešto nakon ogromne želje i ljubavi koju ste polagali u to nešto!” Kao što je još rekao: “Najvoljenije djelo kod Allaha je ono na kojem se najviše ustrajava, pa makar to nešto i malehno bilo.”[xxiii]

Priredio: Miralem Misini

****************************************************************

 


[i]Buhari, br. 1946., Muslim, br. 2674.

[ii]Buharija, br. 1971., Nesai, 4/199.

[iii]Buhari, br. 1973., Muslim, br. 1158.

[iv]Buhari br. 1976., Muslim, br. 1159. Ovaj hadis je veoma poznat, sva predanja ovog hadisa možete pogledati u ‘Džami’u-l-Usul’ 1/297-303, od ibnu-l-Esira.

[v]Ovaj dodatak je spomenuo Nesai.

[vi]Buhari, br. 5063., Muslim, br. 1401.

[vii]Ahmed, br. 6958., i mnogi drugi. Lanac predanja je šejh Šuajb Arnaut okarakterisao vjerodostojnim po uvjetima Buharije i Muslima.

[viii]  Buhari, br. 39., Nesai, 8/121.

[ix] Muslim, br. 2670.

[x]Hatib, ‘El-Džami’ br. 1428., Sehavi, ‘Fethu-l-Mugis’ 2/309, ibn Sm’ani, ‘Edebu-l-Imla’, 1/68

[xi]Begavi, ‘Šerhu-s-Sunne’, 13/184.

[xii]Ibn Redžeb, ‘Letaifu-l-Me’arif’, str. 239.

[xiii]Buhari, br. 1977., Muslim, br. 1159.,Tirmizi, br. 770, Nesai, br. 2398.

[xiv]Ibn S’ad, ‘Et-Tabeqat’ 2/141. Slično prenosi i Muslim, br. 1120., i Ebu Davud, br. 2365.

[xv]Ibn Redžeb, ‘Letaifu-l-Me’arif’, str. 138.

[xvi]Buhari, br. 6139., Tirmizi, br. 2415.

[xvii]Predanje od Hasena je spomenuo ibn Redžeb u ‘Letaifu-l-Me’arif’, str. 138., kao i u ‘Fethu-l-Bari’, 1/140.

[xviii]Ahmed u ‘ez-Zuhd’, str. 254.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo vas napišite vaš komentar ovdje
Molimo vas unesite vaše ime ovdje