Srce osta, a tijelo će poći

Nije ni tako davno bilo
Kad u Medinu odlučih poći
Jer nju je moje srce snilo
Da li ću ikada tamo doći

Prolaziše godine ko dani
Ispricaše priču medinsku
Događaji samo nama znani
Zasadište ljubav istinsku

Tu jedanaest godina sam bio
Stopama ashaba trudio se proći
Sa izvora njihovog sam pio
Znajući da znanje neće samo doći

Ni toliko nebi meni dosta
Da zasitim srce koje žudi
U grudima jedno mjesto osta
Za Medinom sjećanje da budi

U ruci kofer, a u srcu tuga
I rastanak morao je doći
O Medino domovino druga
Srce osta, a tijelo će poći

Osta ljubav i srcu je milo
Jer se nada da će opet doći
U Medinu u kojoj je snilo
Ulicama njenim opet proći

I ne pita suza oko svoje
Da li smije rad’ Medine poći
Odroni se niz obraze moje
Kao da će i kroz srce proći

Mr. Edis Selmanović

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo vas napišite vaš komentar ovdje
Molimo vas unesite vaše ime ovdje