Piše : Samir Plojović

Razlike između pravoslavlja i katolicizma

 

Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svjetova, a salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we selem.

U vjerodostojnom hadisu je došlo da je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem :”Podijelili su se jevreji u sedamdeset i jednu skupinu, a podijelili su se i hrišćani u sedamdeset i dvije skupine… “ i zaista, Allah je učinio da se hrišćani podijele na mnoštvo skupina, koje se ne mogu pobrojati, kao ni razlike izmedju njih. Najpoznatije i najveće dvije skupine u hrisćanstvu su katolici i pravoslavci. Sažeto ćemo spomenuti razlike izmedju njih kroz tri naslova:

1-Historijat podjele u hrisćanstvu

2-Teološke-dogmatske razlike izmedju ove dvije frakcije

3-Razlike u obredoslovlju I propisima

 

Historijat podjele u hrisćanstvu

Rekao je Uzvišeni Allah:

وَمِنَ الَّذِينَ قَالُوا إِنَّا نَصَارَىٰخَذْنَا مِيثَاقَهُمْ فَنَسُوا حَظًّا مِمَّا ذُكِّرُوا بِهِ فَأَغْرَيْنَا بَيْنَهُمُ الْعَدَاوَةَ وَالْبَغْضَاءَ إِلَىٰ يَوْمِ الْقِيَامَةِ ۚ وَسَوْفَ يُنَبِّئُهُمُ اللَّهُ بِمَا كَانُوا يَصْنَعُونَ

“Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: “Mi smo kršćani” – ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani zaboravili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili; a Allah će ih, sigurno, obavijestiti o onome što su radili.”(El Maide, 14)

Učenici Isaa, alejhi selam širili su monoteizam i ispravno vjerovanje se aktivno širilo do sedamdesete godine po miladu, kada su rimljani razrusili Bejtul Makdis, nakon toga njihov poziv konstantno slabi sve do drugog rušenja Bejtul Makdisa, sto trideset pete godine po miladu, kada su protjerani sljedbenici Isaa alejhi selam i grad totalno uništen,time je otvoreno polje da na ispravno učenje utiču i izmijene ga mnogi koji su prelazili na hrišćanstvo iz paganskih religija i drugih naroda, poput Grka, Rimljana i ostalih.

Ono što je obeljezilo podjele u hrisćanstvu jesu ekumenski sabori ili konferencije koje su se održavale medju hrišćanskim sveštenicima, radi razrešavanja velikih vjerskih pitanja.

Ove konferencije ujedno su udarile temelj učenja u hrisćanstvu, a na zaključke ovih konferencija hrišćani se i danas pozivaju.

Kao prvi sabor , navode sastanak izmedju učenika Isaa, koji je spominje u “Knjizi Proroka “, a glavno pitanje je bilo da li i nejevreje treba obavezivati, Musaovim šerijatom.

Prvi poznati spor je “arijanski spor”koji je počeo oko 318.godine. Suština spora je bile u tome da li je Sin, božanstvo kao i Otac ili je stvoren, ljudsko biće. Razilaženje je nazvano po Ariju, hrišćanskom teologu I pjesniku iz Aleksandrije, koji je tvrdio da Isa nije Bog već božiji Poslanik kojeg je Bog stvorio, protiveći se obožavanju Isaa, govoreći da tako hrišćanstvo postaje mnogobozačka vjera.

Njegov protivnik bio je episkop Aleksandar Aleksandrijski koji je 321.sazvao sabor u Aleksandriji na kojem je oko sto episkopa potvrdilo mnogobozačko učenje da je “Sin oduvek bio u Ocu “

Na tom saboru je osuđeno Arijevo monoteisticko učenje, a Arije i svi njegovi sljedbenici otpušteni iz crkve i protjerani.

Prvi ekumenski sabor – Konferencija u Nikeji

Ovaj sabor sazvao je rimski car Konstantin, 325.godine, kako bi razriješili razilaženje oko pitanja božanske prirode Isaa alejhi selam.

Sabor je trajao više od dva mjeseca i na njemu je ustanovljen “Nicejski simbol vjere”princip kojeg su se morali držati svi hrišćani, a on glasi da je Isa božiji sin, da nije stvoren već da je iz njega proistekao, – Uzvišen je Allah od onoga što oni govore.

Arije je protjeran u Ilirik, a njegove knjige spaljene.

 

Nakon ovog sabora oni su kroz istoriju održali još puno sabora, radi dodavanja u svoju vjeru ili oduzimanju od nje, čineći tako od vjere skup vjerovanja i propisa koje su sami donijeli bez ikakvog oslanjanja na objavu.

Konačan raskol nastaje 1054.godine, kao rezultat razilazenja izmedju rimskog Pape i konstantinopoljskog patrijarha, te razilazenja oko nekoliko teoloških pitanja.

Tada se hrišćanstvo dijeli na zapadno katolicanstvo i istočno pravoslavlje.

 

Teološke razlike između pravoslavlja i katolicizma

1-Božanska priroda Isaa alejhi selam:

Pravoslavci tvrde, da Isa alejhi selam, nakon utjelovljenja ima jednu, božansku prirodu, dok katolici kažu da ima dvije prirode jednu božansku a drugu ljudsku, kao i da ima dva karaktera.

2-Filiokve:

Pravoslavci tvrde da je Sveti Duh, potekao od Oca, dok katolici kažu da je Sveti Duh potekao i od Sina i od Oca.

3-Bezgrešno začeće:

Katolici tvrde da je Merjem rođenja bez nasljedjenog grijeha (po njihovom vjerovanju svi nasljeđuju grijeh koji su počinili Adem i Hava), dok pravoslavci tvrde da se i ona rodila sa tim grijehom.

4-Papska nepogrešivost:

Katolici svetkuju papu i govore kako je on Božiji namjesnik na zemlji, direktni nasljednik apostola Petra. Kao takav on mora biti nepogrešiv. Pravoslavci negiraju autoritet pape na ovaj način.

5 – Svete tajne:

Rimokatolička I pravoslavna crkva zajedno priznaju sedam svetih tajni. Razlika u učenju i svetim tajnama je u tome sto rimokatolicka crkva uči o mehaničkom dejstvu blagodati na onoga nad kojim se tajna vrši, bez obzira na njegova osjećanja i vjerovanje. Za razliku od ovog učenja pravoslavna crkva traži puno učešće primaoca svetih tajni.

6-Kupovanje oprosta:

Kod katolika je moguće kupiti oprost od grijeha i crkva ima pravo dati oprost, živim i mrtvim.

Pravoslavci kažu da se oprost može postići samo pokajanjem.

7-Prvenstvo među apostolima :

Pravoslavci vjeruju da su svi apostoli jednaki i da nema favoriziranja nikog od njih, dok katolici kažu da je Isa postavio Petra za svog nasljednika i poglavara.

8-Čistilište:

Katolici vjeruju da pored Pakla i Raja, postoji čistilište, mjesto na kojem grjesnici borave prije odlaska u Raj. Pravoslavci ovo u potpunosti negiraju.

 

 

Razlike u obredima i propisima

1-Liturgija, molitva :

Zapadna liturgija je kraća i uprošćenija, bez mnogo molitvenih činova i ceremonijalnih detalja. „Misa, za razliku od pravoslavne liturgije, podsećanje je na Hristovu iskupiteljsku žrtvu i nema priziva Svetog duha, takozvane epikleze. I, za razliku od pravoslavaca, katolički vernici se ne pričešćuju iz putira, već hostijom koja je beskvasni hleb”

2-Krštenje:

Pravoslavci ga obavljaju zajedno sa miropomazanjem. Katolici prvo imaju krštenje, pa posle krizmanje, ali ne pre sedme godine.

3-Brak i razvod braka:

Takođe, u Pravoslavnoj crkvi dozvoljava se razvod braka čak do tri puta, dok tako nešto ne postoji kod katolika. Jedino je moguće da Crkva brak pod izvesnim uslovima poništi.

Kod pravoslavaca, sveštenicima je dozvoljeno da se žene, dok kod katolika obavezan je “celibat”tj. zabrana ženidbe za sveštenike.

4-Post:

Razlike postoje i u načinu posta koji je kod katolika znatno blaži, mogu se koristiti i mlečni proizvodi, a pre pričešća dovoljno je ne jesti jedan sat.

5-Različito izračunavanje datuma praznika, Božića i Uskrsa.

Kao što smo rekli već na početku, razlike medju hrišćanskim frakcijama je teško pobrojati, najviše zbog komplikovanosti njihovog vjerovanja i nemanja pouzdanog izvora. Ovo su osnovne razlike koje smo pokušali pobrojati u najkraćim crtama.

Sav uspjeh samo od Allaha dolazi.

 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo vas napišite vaš komentar ovdje
Molimo vas unesite vaše ime ovdje