Iz knjige “Veličanstvo namaza” – Abdurrezak el Bedr

Prijevod: Samir Plojović

Obaveznost namaza u džematu

Zaista od najljepših obelježja Islama i odlika ove veličanstvene vjere je namaz u džematu. To je i obaveza muškarcima, kod kuće i na putu u stanju sigurnosti i u stanju straha. Dokaz tome je Kitab i Sunet I praksa muslimana u svim generacijama, zbog toga su podignute džamije, postavljeni imami I mujezini i određen poziv povišenim glasom “haja ala salah – dođite na namaz, haja alel felah – dođite na spas”
Kaže Uzvišeni Allah, naređujući svom Poslaniku sallallahu alejhi we selem, da uspostavi namaz u džematu u stanju straha :
وَإِذَا كُنْتَ فِيهِمْ فَأَقَمْتَ لَهُمُ الصَّلَاةَ فَلْتَقُمْ طَائِفَةٌ مِنْهُمْ مَعَكَ وَلْيَأْخُذُوا أَسْلِحَتَهُمْ فَإِذَا سَجَدُوا فَلْيَكُونُوا مِنْ وَرَائِكُمْ وَلْتَأْتِ طَائِفَةٌ أُخْرَىٰ لَمْ يُصَلُّوا فَلْيُصَلُّوا مَعَكَ وَلْيَأْخُذُوا حِذْرَهُمْ وَأَسْلِحَتَهُمْ ۗ وَدَّ الَّذِينَ كَفَرُوا لَوْ تَغْفُلُونَ عَنْ أَسْلِحَتِكُمْ وَأَمْتِعَتِكُمْ فَيَمِيلُونَ عَلَيْكُمْ مَيْلَةً وَاحِدَةً ۚ وَلَا جُنَاحَ عَلَيْكُمْ إِنْ كَانَ بِكُمْ أَذًى مِنْ مَطَرٍ أَوْ كُنْتُمْ مَرْضَىٰ أَنْ تَضَعُوا أَسْلِحَتَكُمْ ۖ وَخُذُوا حِذْرَكُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ أَعَدَّ لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُهِينًا

“Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.”(EN-Nisa, 102)
Naredba Vjerovjesniku sallallahu alejhi we selem, je naredba i njegovom umetu, sve dok ne ukazuje dokaz da je za njega posebno. Pa je ovaj plemeniti ajet ukazao na obaveznost namaza u džematu, jer nije data olakšica da ga ostave u stanju straha, pa kad bih bio neobavezan, najpreče opravdanje bi bilo opravdanje strahom, jer se u namazu u džematu u stanju straha ostavi puno vadziba. Pa se u namazu u strahu zanemari puno pokreta i pregibanja, nosi se oružje, prati se kretanje neprijatelja, može se okrenuti u drugom pravcu od kible. Sve ove stvari su zanemarene iz razloga da bi se klanjao namaz u džematu. To je od najvećih dokaza i potvrde namaza u džematu.
Kaže Uzvišeni Allah : “Namaz obavljajte i zekat dajte i ruku’ činite sa onima koji čine “(El-Bekara), nakon što je naredio Uzvišeni uspostavu namaza, naredio je da se obavlja zajedno sa onima koji obavljaju tj. U Allahovim kućama, “i ruku’ činite sa onima koji čine “, dakle obaveza je muškarcu da mu namaz bude u ovom stanju, sa klanjačima a ne da klanja u kući, zasebno.
Takodjer od dokaza obaveznosti namaza u džematu je ono što je zabilježeno u “Sahihajnu”od Ebu Hurejre r.a., od Poslanika sallallahu alejhi we selem, da je rekao :”Najteži namazi licemjerima su Jacija i Sabah, a kada bi znali sta je u njima dolazili bi pa makar i puzeći, a bio sam naumio da naredim da se uspostavi namaz, pa da postavim nekom da predvodi, zatim da krenem sa ljudima koji nose vatrene baklje ka narodu koji ne prisustvuje namazu, pa da im zapalim kuće “
Pa je Poslanik sallallahu alejhi we selem u ovom hadisu onima koji izostaju iz dzemata pripisao licemjerstvo, to im je ujedno osobina i u Kur’anu. Rekao je Uzvišeni o munaficima
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ يُخَادِعُونَ اللَّهَ وَهُوَ خَادِعُهُمْ وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا
“Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu”(En-Nisa, 142)
Takodjer kaže Uzvišeni : “što sa predanošću molitvu ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju”(Tewbe, 45)
Zatim je zaprijetio alejhi selam, da će im zapaliti kuće, a ovo je teška prijetnja.
Pa prvo sto ih je opisao kao licemjere a drugo sto im je zaprijetio da će im zapaliti kuće, je nešto što jasno ukazuje na veličinu grijeha izostajanja sa namaza u džematu i da to iziskuje veliku kaznu na dunjaluku i ahiretu.
U riječima Vjerovjesnika sallallahu alejhi we selem, “A kada bi znali sta je u njima, dolazili bi pa makar i puzeći “, nalazi se velika napomena da je prisustvo namazu u džematu, njegovo čuvanje i briga o njemu proizilazi iz brige srca o tome i njegove spoznaje o mjestu namaza u džematu, dok nemarno srce koje ne zna vrijednost namaza, niti mjesto mesdzida, vlasnik takvog srca će izostati.
Zbog toga rečeno je :”kada bi znali sta je u njima “, pa kada čovjek ne zna vrijednost namaza u dzamiji, niti njegovo mjesto i veliki položaj u Islamu, onda će on izostati i često je njegovo izostajanje sa ovog namaza.
Prenosi “čuvar sunneta “ Ebul Kasim el Asbahani u djelu “Tergib ve terhib “ od Abdullaha ibn Abbasa r.a., da je rekao : “Pokuđeno je da čovjek lijeno ustaje na namaz, već treba ustati na njega vedrog lica, velike želje, pun sreće, jer se obraća Allahu Uzvišenom, a Allah ispred njega, oprašta mu, odaziva se dovi kad mu se uputi, zatim je proučio ajet :” A kada na namaz ustaju, lijeno se dižu “
Svidio mi se čovjek iz mase običnih muslimana. Žalio se kako njegovi sinovi izostaju sa namaza i kako stalno pokušava da ih privoli na namaz, između ostalog je rekao pokazivajući svojom rukom :”Stvar se vraća na srce-pokazujući rukom na srce i govori-da oni znaju vrijednost namaza i njegovo mjesto i da znaju to njihova srca, ne bi ga ostavili, ali ova nemoć i slabost, odlaganje i lenjost, vraća se na slabost i malaksalost srca i to što ne zna vrijednost namaza i njegovo mjesto.
U muslimovom Sahihu, stoji da je slijep čovjek rekao :”Allahov Poslaniče, nemam vodiča koji bi me poveo u mesdzid “i pitao je Poslanika sallallahu alejhi ve selem da mu da olaksicu da klanja u svojoj kući, pa mu Poslanik dozvoli, međutim kada se okrenu reče “Čuješ li poziv na namaz “, reče “Da”, reče Poslanik sallallahu alejhi ve selem :”Odazovi se”. Pa je ovaj čovjek, koji je imao puno opravdanja i nakon svega toga, nije ga Poslanik oslobodio prisustva namazu u džematu, pa sta je tek sa onim koji ga ostavlja bez opravdanja, a dzamijski je komšija i glasovi mujezina prodiru u njegovu kuću sa svih strana!
Poziva se, a ne odaziva se, naređuje mu se, a ne izvršava, griješi, a ne kaje se.
Sličan je i hadis Ibn Umi Mektuma, kad je rekao :”Allahov Poslaniče!, Zaista u Medini ima lisica i pasa lutalica “, Poslanik sallallahu alejhi ve selem mu reče :”Čuješ li-hajde na namaz, hajde na spas(haja ala salah, haja alel felah) “, reče “Čujem “, Poslanik odgovori :”Pa hajde “(Ebu Davud i Ahmed)
Potvrđeno je u Sunenu Ibn Madze od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve selem iz hadisa Ibn Abbasa r.a. da je Vjerovjesnik rekao :”Ko čuje poziv na namaz, pa mu se ne odazove, nema mu namaza, osim uz opravdanje “. Ovo je jasan dokaz obligatornosti namaza u džematu. Čak su neki učenjaci uzimajući ovaj hadis i druge, rekli da je namaz koji obavljen u džematu bez opravdanja, ništavan, zbog riječi Poslanika sallallahu alejhi ve selem :”Nema mu namaza osim uz opravdanje “.
Tumačenje učenjaka o ovom hadisu je, da namaz nije ništavan, ali da je čovjek grešan i da stremi Allahovoj srdžbi, zbog ostavljanja namaza u džematu bez opravdanja.
Došlo je u Sunenu da je Poslanik sallallahu alejhi we selem, pobrojavao ljude u namazu, kao što je došlo u hadisu Ubej ibn Ka’ba r.a., koji kaže :”Klanjao je Poslanik sallallahu alejhi we selem sabah, pa je rekao :”Je li prisustvovao taj? “, rekoše “Ne”, “A je li prisustvovao taj? “, rekoše “Ne”, zatim je rekao :”Zaista, ta dva namaza(sabah i jacija) su od najtežih namaza munaficima, a kada znali sta je u njima, dolazili bi, pa makar i puzeći”
Toliku važnost dostigao je kod prvaka ovog umeta namaz u džematu da prenosi Ibn Mes’ud r.a. :”Mogao si nas vidjeti – ashabe Poslanika sallallahu alejhi ve selem – ne izostaje sa namaza u džematu, osim licemjer poznatog licemjerja, pa bi se dolazilo sa čovjekom, koji bi se postavio između dvojice ljudi kako bi stajao u safu “Dakle, kada čovjek od njih ne bi mogao hodati zbog bolesti ili starosti, uzeli bi ga za udove i pomogli mu da hoda kako bi ga postavili u saf sa muslimanima da klanja. Sve to, zato što su im srca spoznala, potpunom spoznajom, mjesto namaza i njegovu vrijednost.
Pa, kada im se uvećalo mjesto namaza u srcima, pokrenula su se i ta slabašna tijela, da odu u mesdzid I pored velike slabosti.
To smo i vidjeli u dobrim Allahovim robovima, starim ljudima. Dođe, slabe tjelesne konstrukcije, slabog tijela, slabe snage, teško podnoseci, da bi sačuvao namaz u Allahovoj kući, kako mu je Allah naredio,a ovo čuvanje se vraća na veličinu srca i veličinu mjesta namaza koje je u njega stavio i njegove vrijednosti.
A što se tiče onih zdravih tijela i dobre snage, a izostaju sa namaza, njima je oslabio vjerovanje srca u vrijednost namaza i njegovo mjesto, pa je oslabio i rad, samim tim.
Rekao je Seid ibn Musejib :”Nije me prošao namaz u džematu četrdeset godina “
Pa neka razmisle mnogi ljudi, koliko im puta u jednom danu ili sedmici, prodje namaza u džematu.
U našem vremenu Allah je dao da stari ljudi imaju pokretna kolica, kojima ih dobri sinovi vode u džamije, iako slabašnog tijela, što nas podsjeća na stanje selefa.
Nije li dostojna omladina, koja ima zdravlje i jaka tijela da uzme pouku od starih. Pa da iskoriste ovu veliku priliku, da osjete vrijednost namaza i njegovo mjesto, ne da žive spriječeni od hajra, onemogućeni za počast i ugled koji su kod Allaha.
Mjesto namaza su džamije :”Koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime “(Nur, 36). One su radost očiju pripadnika imana, utjeha njihovih duša, radost prsa, odmor za čula, smiraj osjećaja, njihov odmor i sreća. Radost vjernika, njegova sreća, ljepota i slast je u ovim džamijama koje su najdraža mjesta Allahu. Ovu stvar zna svaki klanjač i svaki koji džamijama ide radi Allaha iskreno, njemu se prublizavajući. Čak onaj koji govori, kaže sad o sebi da mu brige odu i stresovi prođu i ne ostane od toga ništa već nađe opuštanje i smirenost.
Prisustvovanje u njima sa džematom muslimana u Allahovim kućama i muslimanskim džamijama je veliko obelježje od obelježja Islama i znak od znakova ljudskosti kojem Gospodar svjetova svjedoči :
“U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer,ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni,”(Nur, 36-37),tako je rekao Gospodar svjetova,pa gdje su znakovi muškosti kod onih koji izostaju iz dzemata, zanemaruju i umanjuju tu stvar i mjesto.?!
Rekao je Ibn Kajim rahimehullah :”Ko razmisli o sunetu istinskim razmišljanjem, pokazat će mu se da je njegovo obavljanje u džamiji, pojedinačni farz, osim u slučaju kada je dozvoljeno ostaviti džemat, pa je ostavljanje prisustva u džamiji bez opravdanja, kao ostavljanje osnove dzemata bez opravdanja i sa ovim se poklapaju hadisi i izreke. “
Došla je fetva od stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji, Allah je sačuvao :”A on(namaz), se obavlja u džematu i to je vadzib ajn, a osnov tome su Kitab i Sunet “, zatim su spomenuli, Allah ih sačuvao i smilovao se onima koji su preselili od njih, skupinu dokaza iz Kitaba i Suneta.
Pa je o vrijednosti namaza u džematu došlo puno hadisa koje ne možemo ovdje sve spomenuti od njih je – bilježe Buhari i Muslim da je Poslanik sallallahu alejhi we selem rekao :”Kada se neko abdesti i uljepša svoj abdest, pa izdaje ka džamiji, a nije izašao osim zbog namaza, ne zakorači korak, a da mu se ne podignu stepeni i obrišu grijesi “
U Muslimovom Sahihu, hadis Ebu Hurejre r. a. Da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi we selem rekao :”Hoćete li da vas uputim na ono čime Allah briše grijehe i podiže stepene “, rekoše, “Svakako, Allahov Poslaniče “, reče :”Upotpunjavanje abdesta kad je teško i puno koraka ka džamiji i iščekivanje namaza, nakon namaza, to vam je straža, to vam je straža “
U “Sahihajnu “:”Ko ujutru ili naveče ode u džamiju, Allah mu pripremi doček u Dzenetu svaki put kada ode”
Šejtan, Allah nas sačuvao od njega, ulaže svaki napor da odvrati muslimana od ovog namaza, zato što zna, ako se musliman okrene od njega, okrenut će se od svih propisa vjere i izgubi se od njega svaki hajr. Jer zaista nema vjere onaj koji nema namaza i nema udjela u Islamu onome ko ostavi namaz, kao što je rekao sallallahu alejhi ve selem :”Zadnje što ćete izgubiti od vjere je namaz “
Pa dolazi šejtan da odvrati muslimana od toga na mnoštvo načina, pa da uspije da ga odvrati u cjelosti, uloži u to sve što može, pa ako ga ne odvrati pokušava ga odvratiti od namaza u džematu, zatim da ga ne klanja u njegovo vrijeme, pa ako ga ne odvrati od džemata, napada ga lenjošću i kašnjenjem na dolazak u džamiju, tako da ga prodje dio namaza i spriječi mu vrijednost ranjenja u džamiji i prisustvu namaza od početka.
Pa bojte se Allaha, Allah vas pomogao, čuvajte ovo veliko obelježje, obavljajte ovaj veličanstveni ibadet u Allahovim kućama sa džematom, kao što vam je to Allah naredio u svojoj knjizi i kao sto vam je naredio Poslanik sallallahu alejhi we selem u svom sunetu da biste uspjeli.
Molim Allaha Uzvišenog Njegovom dobrotom i plemenitošću, posredstvom Njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava da nas sve učini od onih koji uspostavljaju namaz u džamijama kao što nam je to naredio Gospodar i da nas u tome pomogne, zaista je On Uzvišeni, Onaj koji čuje dove, u Koga se nadamo, On nam je dovoljan i najljepši oslonac

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo vas napišite vaš komentar ovdje
Molimo vas unesite vaše ime ovdje