Na samom početku…

Allah Uzvišeni je iz svoje mudrosti i dobrote omogućio i dao svojim stvorenjima, znajući njihovu slabost, ograničenost i nemoć određena mjesta, vremena i situacije u kojima su njihova djela vrijednija i bolja nego li u drugim. A šta drugo i očekivati od Najmilostivijeg, Plemenitog, Darežljiovog i Mudrog. Allah je na Zemlji dao dva harema i tri posebne džamije u kojima su namazi bolji nego li u ostalim. Također je određena mjesta učinio boljim nego ostala, mjesta poput Arefata, Šama, zatim najdraža Allahova mjesta poput džamije za razliku od pijace koje su Allahu najomrženija mjesta. Također vrijeme, koje je u svojoj osnovi rotirajuće još od dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju, od istog postoji ono bolje i vrijednije nego li drugo. Od mjeseci to su četiri sveta mjeseca, tri spojena uzaredom i jedan odvojeni – mjesec Redžeb. Svetost tih mjeseci se vrijednovala još u periodu džahilijeta, tako da bi čovjek sreo ubicu svoga oca ili djeteta ali mu zbog svetosti mjeseca nebi nikakvo zlo nanio a svetost istih je potvrđena i u Islamu. Od dana, Allah je posebno odabrao dan Arefata, zatim kurban-bajramski dan, potom i dane tešrika. Dva od ovih dana su upravo i u odlikovanih deset dana početka svetog mjeseca Zu-l-Hidždžeta. I to su ujedno deset najboljih dana. Tu je također i dan ramazanskog bajrama, prvi Ševval. Tu su također i ponedeljak i četvrtak, zatim i dan kojim se Allah zakleo, petak. Allah Uzvišeni je također neke noći odlikovao nad ostalim, pa su zadnjih deset noći mjeseca Ramazana najbolje noći u godini, a njihov predvodnik i ujedno najblaža noć u godini je svakako noć kadra – noć sudbine – lejletu-l-kader, ili poznatija kod nas kao ‘dvadeset i sedma noć’ mjeseca ramazana, to je noć u kojem je objavljana posljednja božja objava data ljudima sve do sudnjega dana – Kur’an časni. Islamski učenjaci su blagodati i vrline ovih pojašnjavali i oko istih pisali i zasebna djela. Jedan od odlikovanih mjeseci je i mjesec Š’aban, mjesec između dva odabrana mjeseca, Redžeba, a koji je kako pomenusmo jedan od svetih mjeseci, kao i mjeseca Ramazana. To je jedan od razloga zapostavljanja odlika i vrlina mjeseca Š’abana, a na šta ćemo kasnije, inšaAllah još podrobnije ukazati, jer je njegov primjer i primjer Redžeba i Ramazana kao primjer rasplamtale zvijede čija se svijetlost prigušila svijetlošću Mjeseca i Sunca.

Odlike mjeseca Š’abana

            Vrline mjeseca š’abana ćemo najbliže utvrditi listajući stranice Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, kazivanja i njegovih časnih hadisa. Navešćemo neke od njih:

–          To je mjesec u kojem se djela robova uzdižu ka Allahu Uzvišenom

Od Usame ibn Zejda se prenosi da je rekao:

Allahov Poslaniče! Nisam te vidio da postiš neki mjesec onako kao što postiš u Š’abanu?! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem mu odgovori riječima: ‘To je mjesec kojeg ljudi zapostavljaju između Redžeba i Ramazana, no to je mjesec u kojem se djela uspinju ka Gospodaru svih svjetova, pa ja volim da se moje djelo uspenje dok postim!‘”[i]

Ovaj hadis je hafiz ibn Hadžer ‘Askalani, naveo u kontekstu najpreće i najvjerodostojnije mudrosti povećavanja posta Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom mjesecu.[ii]

–          To je jedini mjesec kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio u cijelosti ili nešto manje mimo Ramazana.

Ovo je navedeno u više predanja putem naše majke i žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Aiše, Allah njome zadovoljan bio, a u jednom od njih stoji:

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi toliko postio da bi govorili on se nikako ne mrsi, a toliko bi se mrsio da bi govorili nikako ne posti. Nisam vidjela Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je upotpunio post bilo kog mjeseca osim ramazana, no također nisam vidjela da više posti u nekom mjesecu kao što je to činio tokom Š’abana.[iii]

Također je i majka vjernika, Ummu Seleme to primjetila pa se od nje prenosi da je rekla:

Nisam vidjela Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da uzaredom posti dva mjeseca osim Š’abana i Ramazana.[iv]

U drugom predanju od Aiše također stoji:

Nisam vidjela vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da u bilo kom mjesecu više posti kao što je to činio tokom Š’abana. Postio ga je osim nešto malo, zapravo cijelog ga je postio.[v]

Od Aiše, Allah njime zadovoljan bio, se također prenosi da je rekla:

Š’aban je bio njemu najdraži mjesec da u njemu posti, potom bi ga (postom) spojio sa Ramazanom.”[vi]

–          Napostivanje propuštenog dobrovoljnog posta u š’abanu

Ibn Dihje el-Kelbi i ostali kada govore o postu u mjesecu š’abanu napominju kako je jedna od odlika i berićeta posta u mjesecu š’abanu i činjenica da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da se naposte dani š’abana nakon ramazana. Za to navode poznatu predaju od Imrana ibnu-l-Husajna da je njemu ili onome kome ga je upitao naredio da posti od sredine š’abana rekavši mu:

‘Da li si postio od sredine š’abana?’ ‘Ne’ – odgovori mu. ‘Kada se počneš mrsiti (nakon ramazana) isposti dva dana!‘”[vii]

ibn Dihje el-Kelbi je nakon ovog hadisa rekao: “Ovim je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstakao na post tokom mjeseca š’abana, i naredio onome koji nije od njega ništa postio da nakon ramazana posti dva dana zbog berićeta š’abana.”[viii]

Na osnovu ovoga možemo zaključiti da je dozvoljeno propuštene nafile naknadno obaviti.

–          Allahovo gledanje, onakako kako Njemu to dolikuje, petnaeste noći mjeseca ša’bana i opraštanje grijeha svojim robovima

Oko specifičnosti petnaeste noći ovog mubarek mjeseca nalazimo brojne predaje, u jednoj od tih predaja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

Allah Tebareke ve te’ala u polovičnoj noći mjeseca ša’bana gleda svoja stvorenja, i oprašta svim svojim stvorenjima, osim idolopokloniku-mušriku i tiraninu.

Ovo su od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenijeli mnogi njegovi drugovi među kojima i: Muaz ibn Džebel[ix], Ebu S’alebe Hušeni[x], Abdullah ibn ‘Amr[xi], Ebu Musa Eš’ari[xii], Ebu Hurejre[xiii], Ebu Bekr Siddik[xiv], ‘Auf ibn Malik[xv] i ostali od ashaba, neka je Allahovo zadovoljstvo na njih sve. Ovu su predaju mnogi učenjaci okarakterisali dobrom imajući u vidu sve ove hadise i predanja.

Gledajući i istraživajući govore učenjaka, kako onih od prethodnika a također i onih potonjih, možemo zaključiti kako polovična noć mjeseca ša’bana ima svoju vrijednost i osobenost te da istu treba nastojati provesti u pokornosti Allahu i činjenju ibadeta, no i pored toga vrijedi napomenuti kako učenjaci nisu specificirali neke posebne ili jedinstvene ibadete koje bi čovjek eventualno mogao poduzeti u toku ove noći, naprotiv specificiranje ove noći za neke zasebne ibadete od strane osoba koje inače ne običavaju obavljati noćne ibadete, mimo ove noći, isti će se čin smatrati pokuđenim, ružnim i neutemeljenim. A da ne govorimo o našem zemanu, kada su upravo oni ljudi koji hrle u iskorišćavanju nekih ovakvih blagih noći, upravo ti koji, u većini situacija, osim kome se Allah smilovao, uopšte ne izvršavaju ni propisane obaveze, u vidu beš vakat namaza, posta, zekata i hadždža, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je napomenuo i od Allaha Uzvišenog prenio Njegove riječi:

Moj se rob Meni nemože približiti ni sa čim Meni draže od onoga što sam mu u obavezu kao farz dao!”[xvi]

*******************************************************************

 


[i]Ahmed, Musned, br. 22096;Nesai u ‘Es-Sugra’, br. 2358. Munziri je lanac ove predaje okarakterisao dobrom – ‘Et-Tergibu ve-t-Terhib’, 2/130 kao i Busiri u ‘Ithafu-l-hijereti-l-Mehire’ 3/84. Ibn Huzejme je predaju okarakterisao vjerodostojnom.

[ii]‘Fethu-l-Bari’, ibn Hadžer, 4/215.

[iii]Buhari, br. 1946., Muslim, br. 2674.

[iv]Tirmizi, br. 731., Nesai, br. 2353.

[v]Ahmed, br. 24920., Tirmizi, 731., Ebu Davud, br. 2436., Nesai, br. 2179. Dio hadisa da o postu čitavog Š’abana su također zabilježili Buharija br. 1970., i Muslim (Džami’u-l-Usul, ibnu-l-Esir, 6/316.)

[vi]Ahmed, br. 25151., Ebu Davu, br. 2432.

[vii]Muslim, br. 199., i 201.

[viii]Omer ibnu-l-Hasen Endelusi poznatiji kao ibn Dihje el-Kelbi u ‘Ma vedaha vestebane fi fedail šehri š’aban’ str. 25.

[ix]Ibn Hibban, ‘Sahih’, br. 5665., Bejheki, ‘Šu’abu-l-Iman’ br. 3674., Taberani u ‘el-Kebiru br. 215., kao i u ‘el-Eusat’-u br. 6967., i drugi.

[x]Bejheki, ‘Šu’abu-l-Iman’ br. 3673., kao i u ‘Sunenu-s-Sugra’, br. 1458., Taberani u ‘el-Kebiru br. 590., i 593., kao i ibn Kani’ u ‘Mu’džemu-s-Sahabeh’, br. 264.           

[xi]Ahmed, br. 6353., o ovoj predaji je šejh Šuajb Arnaut rekao: ‘Vjerodostojan imajući u vidu njegove potkrepljivače, no lanac ove predaji je slab usljed slabosti ibn Lehi’ah.’

[xii]Ibn Madže, br. 1390.

[xiii]Bezzar, ‘el-Musned’, br. 2754., Hejsemi je o ovom hadisu rekao: “Hišama ibn ‘Abdurrahmana ne poznajem, a ostali prenosioci su povjerljivi.” ‘Mu’džemu-z-Zevaid’ 8/65.

[xiv]Bejheki, ‘Šu’abu-l-Iman’ br. 3668., Bezzar, br. 80., Dejlemi, ‘Musnedu-l-Firdeus’, br. 8017.

[xv]Bezzar, br. 2754., ibn Ebi Šejbe, br. 30479., Abdurrezzak, br. 7923., Bejheki u Šua’bu br. 3672., ibn Hdžer u ‘el-Metalibu-l-‘Alijeh’ br. 1133. Munziri je o ovom hadisu rekao: “Zabilježio ga je Bejheki, a inače radi se o dobrom murselu.” 3/308, kao što je to isto konstatovao i Bejheki prije Munzirija.

[xvi]Buhari, ‘Sahih’, br. 6502.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo vas napišite vaš komentar ovdje
Molimo vas unesite vaše ime ovdje