Preneseno je da je Uzvišeni rekao Isau, a.s.: “Ja ću nakon tebe poslati narod koji će, kada ih zadesi ono što vole, Mene veličati i zahvaljivati, a kada ih pogodi nešto što im je mrsko i što ne vole, iščekivat će nagradu i saburati. Ovako će postupati a da neće imati ni blagosti ni znanja!’ Na to će Isa, a.s.: ‘Gospodaru! Kako je to uopće moguće bez blagosti i znanja!?’, a Allah reče: “Ja ću im dati od Svoje blagosti i Svoga znanja!”’[1]
Nema sumnje da je islamski ummet jedan od najodlikovanijih naroda općenito i najbolji narod koji se ikada pojavio. Poslanik također nas je obavijestio da će upravo njegov ummet biti najbrojniji narod u Džennetu: “Stanovnici Dženneta bit će u 120 saffova, 80 saffova je za ovaj ummet, a ostalih 40 za ostale narode.”[2]Svakako, jedna od najbitnijih karika ovoga ummeta su “nasljednici vjerovjesnika” – kako ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao, tj. učenjaci koji su još od vremena Poslanika brižljivo i ljubomorno čuvali vjeru u svojim prsima, prakticirali je i podučavali njoj u svojim neumornim izlaganjima, prenijeli je zapisivanjem i pamćenjem, za nju se borili svojim životima i imecima ne bojeći se na tom putu ničijeg prijekora. Jedno od najjačih oružja tih ljudi bilo je znanje čiji je izvor upravo On Uzvišeni. On je znanjem odlikovao ovaj ummet, a posebno ljude koji su bili poput posude, koji se nisu oslanjali isključivo na tintu i hartiju, već su znanje urezivali u svoja prsa, tako da su njihova prsa postala poput stjenovitih kanjona koji u svojoj dubini skrivaju vodu znanja! Mi ćemo, inšallah, u nastavku, na primjerima pojedinaca iz najboljih generacija, predstaviti i ukazati na odlike tih ljudi, nastojeći pritom približiti ovu, rekli bismo, najbitniju karakteristiku i odliku ovih generacija – HIFZ!

Važnost hifza / učenja napamet

Hifz je reproduciranje naučenog bez gledanja u pisani izvor i mogućnost citiranja naučenog doslovno, u svakom momentu i situaciji, zavisno od volje onoga koji je naučio.
Ljudi su se od davnina cijenili u onoj mjeri koliko bi od znanja napamet naučili. Naši prethodnici u znanje nisu ubrajali ono što nije naučeno napamet. Zbog toga je Abdurrezzak ibn Hemmam rekao: “Svako znanje koje sa vlasnikom ne ulazi u zahod – nemoj smatrati znanjem!” Zatim je u stihovima rekao: “Znanje nije ono što je na hartiji, već je znanje ono što prsa obuhvate!”[3]
Hušejm ibn Bešir rekao je: “Onaj koji ne pamti hadise, takav se ne ubraja u učenjake hadisa. Neki od takvih dolaze noseći sa sobom knjigu kao da su polica za knjige!”[4]
Nije čudo da su ovako postupali kada je poznato da ono što je na papiru može vrlo lahko nestati, bilo krađom, požarom, potopom i slično. Tako se desilo Ibn Ebi Asimu (p. 287. h.g.) čije su knjige nestale u Basri tokom fitne Zendža koji su u potpunosti uništili grad Basru tako da je ostala pusta. Međutim, Ibn Ebi Asim je iz pamćenja povratio 50.000 hadisa!!![5]

Prenesena čuda hifza

Čuda u hifzu ogledaju se sljedećem:
  • Brzini hifza,
  • Snazi i ogromnoj mogućnosti učenja napamet,
  • Količini naučenog napamet (nahifzanog).
Napominjemo da nam svakako nije cilj obuhvatiti sve primjere, jer je to gotovo nemoguće, a i ne postoji neka praktična korist od toga. Naime, suština teme odnosi se na navođenje nekoliko primjera koji će u nama probuditi želju i volju ka slijeđenju puta naših prethodnika i pojačati naš sabur i ustrajnost na tom putu.

Brzina hifza

Amir ibn Šurahil Š’abi (p. 104. h.g.)
Rekao je Š’abi: “Nisam nikada zapisao crno na bijelo, niti mi je ikada iko govorio kakvu predaju a da sam bio u potrebi da mi je još jednom ponovi!”
Katade ibn Di’ame Sedusi (p. 118. h.g.)
Rekao je Katade: “Onome koji bi mi prenio kakvu predaju nikada nisam rekao: ‘Ponovi mi je!’, niti su moje uši ikada išta čule a da to moje srce nije zapamtilo!”[6]
Rekao je Ahmed ibn Hanbel: “Katade je bio najjači u pamćenju/hifzu od svih stanovnika Basre. Nikada nije čuo nešto a da to nije zapamtio. Samo mu je jedanput pročitano djelo ‘Sahife’ od Džabira, r.a., pa ga je zapamtio!”[7]
Muhammed ibn Muslim Zuhri (p. 125. h.g.)
Rekao je Zuhri: “Nikada ništa nisam zapamtio a da sam to kasnije zaboravio!”[8] Također je rekao: “Nikada nisam tražio da mi se hadis ponovi, nikada nisam posumnjao ni u jedan hadis (koji sam zapamtio) osim u jedan, te sam o njemu pitao svoga druga i zaista se ispostavilo da je onako kao što sam i zapamtio!”[9] Za njega se govori da je Kur’an zapamtio za svega 80 dana![10]
Sufjan ibn Jahja Sevri (p. 161. h.g.)
Rekao je: “Nikada ništa nisam zapamtio a da me je kasnije iznevjerilo!”[11]
Jezid ibn Harun (p. 206. h.g.)
Rekao je: “Čuo sam ‘hadis o fitnama’ jedanput i zapamtio sam ga. Pamtim 20.000 (hadisa)! Pa eto, ko želi, neka ubaci koji god hoće harf – slovo!” (tj. neka na ove hadise koje znam doda bilo šta, ja ću odmah znati šta je od hadisa, a šta nije, pa makar jedno slovo bilo u pitanju, a ‘hadis o fitnama’ (Nesai u ‘Kubra’, 11326) ima sedam stranica – rekao je Zehebi.)[12]
Muhammed ibn Ismail Buhari (p. 256. h.g.)
Rekao je Muhammed ibn Hatim Verrak: Čuo sam Hašida ibn Ismaila i drugog kako govore: “Ebu Abdullah Buhari je zajedno sa nama išao kod učenjaka Basre. Tada  je bio dječačić i uopće nije pisao. Prošlo je nekoliko dana od naših posjeta, a on i dalje nije ništa pisao, pa mu mi rekosmo: ‘Ti, eto, ideš s nama, ali uopće ne pišeš, pa šta onda radiš?’ Jednog dana – tačnije nakon 16 dana našeg zajedničkog odlaska kod šejhova – on nam reče: “Vi ste eto puno govorili i navaljivali na mene, pa eto vas dvojica mi pokažite da vidim šta ste napisali!’ Pokazasmo mu šta smo zapisali, a on dodade i ispravi 15.000 hadisa, te ih svih 15.000 citira ne gledajući ni u šta – napamet. Od tada smo njegovim hifzom provjeravali tačnost naših knjiga!’ Potom Buharija reče: ‘Pa zar vi mislite da ja uzalud idem i da gubim beskorisno dane?!’ Tada smo spoznali da ga niko ne nadmašuje u znanju!’”[13]

Snaga i ogromna mogućnost učenja napamet


‘Asim ibn Ebi Nudžud (p. 128. h.g.)
Rekao je: “Bio sam bolestan pune dvije godine, i nakon oporavka, počeo sam učiti Kur’an i nisam pogriješio niti u jednom harfu / slovu!”[14]
Veki’ ibnul-Džerrah (p. 196. h.g.)
Rekao je: “Već 15 godina nisam pogledao ni u jednu knjigu, osim što sam jednom, jednoga dana uzeo jednu knjižicu a zatim je vratio na njeno mjesto!”[15] Ovo svakako svjedoči o jačini njegovog pamćenja uzimajući u obzir da se radi o jednom imamu, hafizu i velikom prenosiocu hadisa. Prenosi se da je Ahmed ibn Hanbel o njemu rekao: “Nisam vidio nekoga da bolje shvata od Veki’a, niti sam ikoga vidio da je jači u pamćenju od njega! Nikada u životu nisam vidio Veki’a da sumnja i u jedan hadis, osim  jednom! Niti sam ikada u njegovim rukama vidio knjigu…![16] Također se prenosi od Ibn Ammara koji da je rekao: “Rekoh Veki’u: ‘U Basri nabrojaše četiri hadisa u kojima si pogriješio!’ On mi na to odgovori: ‘Citirao sam im u Abadanu oko 1.500 hadisa, tako da svega četiri hadisa u kojim sam pogriješio nisu veliki broj u odnosu na 1.500 hadisa koliko sam im citirao!’”[17] Ove predaje svakako svjedoče o jačini njegovog pamćenja!
Takav je slučaj i sa Alijom ibn Medinijom koji je sedam godina citirao hadise iz pamćenja pritom ne pogriješivši ni u jednom od njih![18]
Ishak ibn Rahuje (Rahevejh) (p. 238. h.g.)
Ebu Davud Hifaf rekao je: “Ishak nam je citirao 11.000 hadisa iz svog pamćenja. Zatim nam je pročitao istih 11.000 hadisa te smo vidjeli da nije dodao niti oduzeo ni koliko je jedan harf / slovo!”[19] Rekao je Ishak ibn Rahuje: “Ne bih ništa zapisao a da to isto ne bih napamet naučio. Evo upravo sada kao da gledam u više od 70.000 hadisa u svojoj knjizi!”[20]
Ahmed ib Hanbel – imam ehli-sunneta vel-džemata (p. 241. h.g.)
Njegov sin Abdullah rekao je: “Babo mi je rekao: ‘Uzmi koju god hoćeš knjigu Veki’e od knjiga njegovog Musannefa, a zatim me pitaj, ako hoćeš, o govoru / predaji te da ti ja kažem lanac te predaje, ili pak ako hoćeš ti mi kaži lanac da ti ja kažem predaju koja je prenesena tim lancem!”‘[21]
Ebu Zur’a er-Razi (p. 264. h.g.)
Rekao je: “U mojoj kući imam sve ono što sam zapisivao evo već 50 godina i nisam u to pogledao još od onda kada sam to pisao. No, i pored toga, ja tačno znam u kojoj je knjizi, na kojoj je strani, koji je broj stranice i u kojem je redu zapisano!”[22] Također je rekao: “Pamtim 200.000 hadisa kao što čovjek pamti Kul-huvellahu-ehad, a ukupno pamtim 300.000 hadisa!”[23]
Ibn Ebi Davud, sin Ebu Davuda, autora “Sunena” (p. 316. h.g.)
Rekao je: “U Asbehanu sam napamet citirao 36.000 hadisa. Od tog broja tvrdili su da sam pogriješio u sedam hadisa. Nako što sam otišao od njih, vidio sam u svojoj knjizi da je pet od tih sedam hadisa za koje su tvrdili da sam pogriješio – onako kako sam im citirao.” (Sijer ‘Alami-n-Nubela, 13/224)
Poznati primjer iz bliske prošlosti je i šejh Abdul-Aziz ibn Baz. Jednom je zatražio da mu se donese ”Kitabul-iman” od šejha ibn Abdul-Vehhaba. Kada su donijeli, šejh reče: “Otvori tu i tu stranu!”, označivši tačan broj stranice, i reče: “Čitaj mi dvanaesti red!”, a potom zatraži da mu se pročita i fusnota te je na kraju rekao: “Knjigu ‘Kitabul-iman’ posljednji put sam pročitao prije 40 godina…” [24]

Količina naučenog napamet


Abdurrahman ibn Mehdi (p. 198. h.g.)
Ubejdullah ibn Umer Kavariri rekao je: “Izdiktirao mi je Abdurrahman ibn Mehdi napamet 20.000 hadisa!”[25]
Ebu Davud Tajalisi (p. 204. h.g.)
Umer ibn Šebe rekao je: “Zapisali su od Ebu Davuda Tajalisija 40.000 hadisa, a da pritom, kod sebe, nije imao nikakvu knjigu!”[26]
Ahmed ibn Hanbel – imam ehli-sunneta vel-džemata (p. 241. h.g.)
Ebu Zur’a er-Razi rekao je: “Ahmed ibn Hanbel znao je napamet 1.000.000 hadisa!!! Upitali su ga: ‘A odakle ti to znaš?!’, a on reče: ‘Preslušavao sam ga…”‘[27]

Ukupan broj vjerodostojnih predaja od Poslanika (merfu’at)

Ovdje je neophodno zastati i objasniti malo više temu broja hadisa. Kao što je poznato, općenit izraz hadis, kako na našem tako i u arapskom jeziku obuhvata svaku predaju i govor, bez obzira da li to govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, tabiina ili čak mimo ovih generacija, i bez obzira na to da li su te predaje vjerodostojne, slabe ili pak izmišljene. Čak su u hadise ubrajali i lance/puteve predanja, tako da ukoliko neko od njih jednu istu predaju zna preko 10 puteva, to znači da zna deset predaja. Shodno ovome, nemojmo se čuditi kada čujemo da je imam Ahmed znao milion hadisa.
Što se tiče stvarnog broja predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tu nalazimo različite brojeve i mišljenja.
Ibn Hadžer u svom poznatom djelu “En-Nuket”, str. 992, kaže “A po pitanju hadisa koji se tiču isključivo propisa, Ebu Džafer Muhammed ibn Husejn Bagdadi (p. 238 h.g.) u svojoj knjizi “Et-Temjiz” spominje od Š’ubeta, Sevrija, Jahje ibn Seida Kattana, Abdurrahmana ibn Mehdija, Ahmeda ibn Hanbela i drugih da je ukupan broj vjerodostojnih / sahih predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez ponavljanja -4.400! Dok se od Ishaka ibn Rahuje prenosi da je to cifra od sedam hiljada i nešto hadisa.
Rekao je Ahmed ibn Hanbel: ”Čuo sam Ibn Mehdija kako veli: ‘Po pitanju halala i harama postoji 800 hadisa.”’
Isto ovo spomenuo je Ishak ibn Rahuje od Jahja ibn Seida.
Dok je Kadi Ebu Bekr ibnul Arabi spomenuo da ukupan broj hadisa o propisima u dva Sahiha iznosi oko dvije hiljade.
Ebu Davud Sidžistani prenosi od Ibnul-Mubareka: ”Devet stotina.” Ovim ciframa aludiraju na hadise po pitanju halala i harama prenijete od Poslanika. A Allah najbolje zna.
Naposljetku je rekao: ‘Svaki od njih iskazuje ono do čega je došao, te su se zbog toga i razišli.”’
Prva cifra od 4.400 hadisa odnosi se na, kao što i stoji u tekstu ‘Ukupan broj vjerodostojnih predaja bez ponavljanja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem’, a ne samo o vjreodostojnim predajama od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju propisa, halala i harama, a to se jasno vidi iz daljeg citata, gdje pojedini od nabrojanih koji zastupaju ovo mišljenje, kasnije preciziraju cifru isključivo onih predaja koje se tiču propisa – halala i harama.
Ovakav slučaj je sa Ibn Mehdijem i Jahjom ibn Seidom koji najprije govore o cifri od 4.400 hadisa, dok u daljem tekstu preciziraju da se od tih hadisa njih 800 tiču propisa.
Također, Ibn Redžeb u “Džamiul-ulum”, str. 10, navodi od Ebu Davuda, autora ‘Sunena’ da je ta cifra svega 4.000 hadisa! Normalno da se ovim ciframa obuhvataju isključivo vjerodostojne / sahih predaje. Međutim, ovaj broj je suviše mali da bi bio tačan. Imajući u vidu da je Muhammed ibn Futuh Humejdi Endelusi naveo u svom “Džem’u” da je ukupan broj samo dva “Sahiha” – Buharijinog i Muslimovog 3.584 hadisa bez ponavljanja. Ibn Hadžer na kraju svog poznatog komentara na ”Sahih” imama Buharije “El-Feth” spominje da je ukupan broj predaja od Poslanika, bez ponavljanja, kod Buharije 2.513, a sam Ibn Hadžer u uvodu spomenutog komentar koji je nazvao“Hedju-s-Sari”, str. 16, navodi od Buharije da je rekao: “U ovoj knjizi nisam spomenuo osim ono što je vjerodostojno! Međutim, ono što nisam spomenuo u njoj od vjerodostojnog je još veće!” Ovo svakako upućuje da je ukupan broj prihvatljivih predaja od Poslanika svakako veći od 4.400 te prema tome svakako veći i od 4.000!!!
Najsvrsishodnija tumačenja i objašnjenja ove cifre ukazuju na činjenicu da se samo radi o vjerodostojnim – sahih predajama od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da ova cifra ne obuhvata sve ostale prihvatljive predaje poput hasen-dobrih hadisa sa svoja dva ogranka.
Sigurno se nakon ovoga svako od nas pita o kojoj se cifri onda radi?!
Ono što je najtačnije po ovom pitanju, a Allah najbolje zna, jeste da je ukupan broj tačnih, vjerodostojnih, dobrih i prihvatljivih predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oko 10.000 hadisa. Na ovo upućuju i riječi velikana u ovoj nauci, imama Zehebija koji je u “Sijeru”, 11/187, tumačeći riječi Ebu Zur’aa er-Razija koji je tvrdio da Ahmed zna milion hadisa, rekao sljedeće: “Ovo je vjerodostojno kazivanje po pitanju obima znanja Ebu Abdillaha. Oni bi u ovakve cifre ubrojavali i predaje koje se ponavljaju (mukerrer), kao i sva predanja (esere), potom fetve tabiina i njihova tumačenja. Što se tiče broja “jakih” (kavijje) tekstova, prenesenih od Poslanika, taj broj ne doseže ni stoti dio od ovoga!”, tj. ni 10.000 predaja.
Također, drugi je imam En-Nevevi koji je rekao da ukupan broj vjerodostojnih predaja od Poslanika iznosi oko 10.000 hadisa.
Prije njih dvojice Usman ibn Seid Darimi (p. 282. h.g.) rekao je: “Kako je uopće moguće da su otpadnici podmetnuli 12.000 lažnih predaja učenjacima hadisa, kada ono što je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba ne dostiže ukupno 12.000 hadisa bez ponavljanja, inšallah.” (Er-Redd ‘ala Bišr Merisi, str. 151)
Slično je spomenuo, kako se to može shvatiti iz njegova govora, i Hakim u uvodu u “Mustedrek” (1/2).
Napominjemo da je u terminologiji selefa hasen hadis dio slabog hadisa, kao što je to preneseno od Ahmeda ibn Hanbela, Alija ibn Medinija, Ebu Hatima, Buharije i ostalih, kao što su na to upozorili šejhul-islam Ibn Tejmijje, imam Zehebi, Ibn Kajjim i ostali, što nam uklanja naočigled nepremostivu razliku između ova dva mišljenja. Kada imam Zehebi, Nevevi i drugi spominju cifru od oko 10.000 hadisa, onda govore o hadisima kojima je dozvoljeno dokazivati, u šta ulaze vjerodostojni (sahih) hadisi kao i dobre (hasen) predaje sa svoja oba ogranaka, kao što je to ustaljeno u terminologiji hadisa. Dok u drugoj cifri od malo više od 4.000 hadisa, ne gledajući pritom u vjerodostojnost pripisivanja ovog govora spomenutim velikanima, ulaze samo vjerodostojni (sahih) hadisi imajući u vidu da su oni od kojih se prenose ove cifre od selefa / prethodnika, uvrštavali hasen u slabe hadise. A Allah najbolje zna! Dok je kod kasnijih generacija muhaddisa, poput Hakima, Ibn Hibbana, Ibn Huzejme i ostalih hasen isto što i sahih, sve spomenuto uz poznato razilaženje oko začetnika korištenja izraza hasen, te se navodi da je prvi koji je upotrijebio ovaj izraz Tirmizi, dok drugi govore da je on to preuzeo od svog učitelja Buharije. Najispravnije je mišljenje onih koji smatraju da je među prvima koji je upotrebljavao ovaj termin – hasen, Alija ibn Medini u svojem Musnedu i djelu ‘Ilel, a da su ovaj termin kasnije od njega uzeli Buharija, Jakub ibn Šejbe i ostali, te da je Tirmizi ovaj termin uzeo od Buharije, za šta nalazimo dokaze i u njegovom Sunenu. Sve u svemu, nema zamjerke u terminologiji ukoliko se ona razjasni, bilo govorom ili djelom.
Na samom kraju molimo Allaha da nas učini poput ovih velikana koje smo spomenuli, da nas zajedno sastavi u uzvišenjima Firdevsa sa vjerovjesnicima, iskrenima, šehidima i svim dobrim Allahovim robovima, a divna li će to skupina biti!

Priredio: Miralem Misini, Fakultet hadisa časnog, pri Islamskom univerzitetu u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, Medini

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo vas napišite vaš komentar ovdje
Molimo vas unesite vaše ime ovdje