Medinom koračam, toplina se čuje,

Kao da Ramazan nešto poručuje.

Hladan znoj niz obraze se sliva,

Osjeća se polako njegova blizina.

Gledam u daljinu i kao da nešto tražim

pokušavam bol srcu da ublažim.

Misli na moj Sandžak lete i sve podsjeca kad sam bio dijete.

Vrijeme najdražem gostu iščekujem kao dijete

Uspomene na Majku često me podsjete.

Toplinu ramazana ispisat,

Za to riječi nema. U snu čujem

kako Majka iftare nam sprema.

Vedrina nad Sandžakom i svijetla minara,

Kao da uglas govore: Evo nam Ramazana!

Piše: Sabahudin Jusufović

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo vas napišite vaš komentar ovdje
Molimo vas unesite vaše ime ovdje